Maradik je malo vojvođansko mesto koje leži na obroncima Fruške gore.
Nalazi se na putu Inđija-novi sad, 3 km udaljen od glavne magistrale.
Maradičani su uvek dosta pažnje poklanjali školi. Po popisu iz 1905
godine, u knjizi Karlovačke Mitropolije, u Maradiku se nalaze čak četiri
škole׃ jedna srpska, tzv. Fruškogorska, jedna rimokatolička-komunalna,
jedna mađarska veroispovedna i jedna evangelističko-reformatorska
ispovedna škola.
Uporedo sa razvojem sela i povećanjem broja stanovnika 1826. godine
otvara se prva škola na srpskom jeziku, a početkom XX veka i na
mađarskom. Vremenom sva deca Maradika sjedinjena su u jednu školu. Po
podacima koje pruža « Školska Matica» iz 1945/46. godine zaključujemo da
je škola radila i za vreme II svetskog rata. Školske 1959/60. godine
škola prerasta iz petogodišnje u osmogodišnju, a od 1978. godine u školi
postoji i pedškolsko odeljenje. 1969. na zgradicu postojeće škole
nadograđena je mnogo veća, te tako spojene čine zgradu današnje škole.
Današnja zgrada škole ima 6 učionica, 2 kabineta, fiskulturnu salu,
kancelarije i sve potrebne prostorije za normalan rad škole. Biblioteka u
okviru škole oformljena je 1965. godine sa fondom od oko 1000 naslova,
te ista postoji i danas sa fondom od oko 5000 naslova, od čega je
trećina na mađarskom jeziku.
Današnje ime pesnika Branka Radičevića škola je dobila 1969. godine na
predlog Miloša Jovanovića, a za proslavu dana škole izabran je dan
rođenja ovog našeg velikog pesnika, 15 mart. Prva proslava Dana škole je
održana 1977. godine, i svake godine se održavaju prigodne svečanosti u
čast Branku Radičeviću.
Nastava se odvija na srpskom jeziku, a od 1945. godine u školi postoji
odeljenje na mađarskom jeziku. Danas se nastava na mađarsko jeziku
pohađa u okviru izbornih predmeta pod nazivom Negovanje maternjeg
mađarskog jezika.
Od 1945. godine do 2000. godine u školi je zaposleno ukupno 211
nastavnika. Osnovni razlog ovako velikog broja nastavnika jeste
činjenica da je u pitanju mala seoska škola u kojoj se prosvetni radnici
zadržavaju veoma kratko, dok ne nađu stalno zaposlenje bliže svom mestu
stanovanja. trenutno je u školi zaposleno 26 nastavnika i 10
vannastavnog osoblja, svega su tri nastavnika meštani sela.
Trenutno školu pohađa 280 ušenika iz Maradika sa Gladnošom, ali i iz
susedne opštine Irig – iz Krušedola, Šatrinaca, Dobrodola, Krušedolskog
Prnjavora. zbog znatnog broja učenika i nastavnika koji putuju u Maradik
škola postaje « škola na točkovima». Za učenike sa Gladnoša i Banstola
organizuje se prevoz školskim minibusom obezbeđenim iz donacije od
strane predsednika opštine Inđija i to od 2001. godine. Tada za ovaj deo
učenika prestaju problemi vezani za dolazak i obilazak iz škole.
Od 1976. godine sa aktivnijim radom započinju mnoge sekcije u okviru
škole. Veoma dobre rezultate postižu učenici članovi literarne,
recitatorske i dramske sekcije koje su vodile nastavnice srpskog jezika,
prof. Elizabeta Pejčinoska i prof. Jelena Tošić. 1980. godine mladi
glumci odlaze na Majske igre u bečej, a recitatori na republičko
takmičenje u Veliku Planu.
Iste godine je škola stala na drugo mesto u Sremu zbog svoje uređenosti
kao i zbog postignutih rezultata na zaštiti čovekove okoline. Kao
pozitivnu posledicu ovih uspeha, škola 1981. godine dobija Oktobarsku
nagradu za uspešan rad na nivou opštine Inđija. Značajne rezultate na
svim opštinskim takmičenjima čkola postiže u periodu od 1980. do 1985.
godine ׃ na opštinskim takmičenjima jedno od prva tri mesta tih godina
osvajaju članovi horske, likovne, folkorne sekcije4, istoričari i
geografi, mladi hemičari, fotosekcija, građevinska sekcija.
Članovi školskog orkestra od 1982. do 1986. godine zauzimali su dva puta
prvo mesto, dva puta treće na opštinskom takmičenju. Sekciju je duži
niz godina uspešno vodila nastavnica muzičke kulture, Kornelija Nišića.
Zahvaljujući nastavniku fizičkog vaspitanja Nišić Đuri, sportske sekcije
takođe su bile uspešne na opštinskom nivou׃ radile su stono-teniska
sekcija, rukometna, košarkaška, atletska, gimnastička, streljačka,
šahovska.